SEHARA SJEĆANJA U POEZIJI ZEHRE ŠLJIVO

(Recenzija zbirke pjesama „Osmijeh moje majke“)

„U jednoj kapi sadržano je more“, zapisao je drevni sufijski pjesnik Dželaludin Rumi. Tako i pjesme naše profesorice Šljivo Zehre trebamo iščitavati i posmatrati pojedinačno, duboko zamišljeni nad motivima i mislima koje su dovele do pisanja svake pjesme, te ćemo uspjeti zaroniti u njeno more koje se otkriva pred nama tek nakon što napustimo sigurno tlo pod nogama i prepustimo se novom svijetu znatiželje.

Zanimljivi su motivi u kojima autorica pronalazi inspiraciju za pisanje: uspomene iz djetinjstva, pejzaži zaboravljenih mjesta, krošnje rascvjetalog drveća, susret sa bićima i stvarima koje oživljavaju na čudne načine u njenim pjesmama. Oslikavajući jedan svijet koji je bio i koji jeste u njenim očima, ona podastire čitaocu svoja sjećanja, baštinu i vrijeme.

Pjesnikinja je knjigu započela „Stazama životnih vrijednosti“ pišući o stvarima koje bi trebale biti u životu svakog ljudskog bića: hrabrosti, poštovanju, zdravlju sreći, soslidarnosti i sl. U pjesmi „Sreća“ odlazimo u divni svijet koji odjednom oživljava pred našim očima:

„Riječi nijeme sve govore pogledima bistrog oka

grade carstvo mojih snova u oazu bagremova.

Od mirisnog njenog dara mnoga lica tad začara

pogled mije, srce bije, sreća šara i rastvara.“

Drugi ciklus knjige naslovljen je „Slovo Hercegovini“, budući da autorica dolazi iz ovog prelijepog dijela naše domovine. Pažljivi čitalac ne može ne zastati pored nekih stihova i odoljeti želji da ih zapiše i iščitava više puta kao pred posebno vješto izvajanim dijelovima kompozicije. Navest ću samo nekoliko stihova:

„I tokom zvjezdanih noći rijeka bez prestanka teče

i priča najljepše planinske priče.“ (Zov Neretve)

„Kroz klisure, serpentine, vijugave pruge

jurili su vozovi željeznice duge.

U stanicu ulazili uz pisak mašine

širili su sreću i život vedrine.“ (Vozovi)

Posebno mjesto zauzimaju osobe koje su ostavile neizbrisiv trag u Zehrinom životu, a tu je jedno mjesto u njenom srcu posebno ostavljeno za njenu majku – njenu dobru vilu, kojoj je i posvetila ovu knjigu. Zbog toga treći ciklus ove knjige nosi naziv „Osmijeh moje majke“ sa pjesmama punim emocija, ljubavi, pažnje, sjećanja na neka vremena iza nas koja se više nikada neće ponoviti, ali će ostati u ovoj knjizi kao trag u vremenu. Izdvojit ću nekoliko stihova iz pjesme „Osmijeh moje majke“, gdje se autorica sa posebnom pažnjom obraća svojoj majci, a kao da misli na sve majke ovoga svijeta:

„Moja radost jesi ti

moj osmijeh tebi je na dar.

S osmijehom iščekujem koraka ti trag.

Dijete moje,

brige su prolazne, život je drag.“

Nevjerovatna je snaga Zehrinog pisanja, a to se najbolje ogleda u tome što nas kroz svoje pjesme uspijeva privoliti da obratimo pažnju na sitne detalje koje često ne primjećujemo, pa tako nailazimo da u njenim stihovima: djeca rastu kao iz vode, kupaju se sjene endemičnog rastinja, potočić je raspjevan, proljeće šapuće, žuti jaglac sanja kako visibabu da začara, progovaraju strništa, ledine itd.

Knjiga se završava ciklusom „U zagrljaju domovine“. Kao da nam autorica poručuje da, bez obzira na sve nedaće sa kojima se suočavamo, domovinu moramo grliti, voljeti i nositi u srcima. U susretu sa svojom zemljom, bićima i predjelima čitalac ne može, a da ne zamisli sebe na nekom posebnom mjestu: u mirisu cvjetnih bašta obasjanih mjesečinom, u beskrajnom zelenilu njenih šuma i dolina, u zemaljskom zlatnom sjaju, u vrletima planinskih visina i sl.

Ako jednoga dana u nekoj novoj kataklizmi sve naše riječi budu izbrisane, na ovim stranicama ostat će Zehrin srčani žig, koji je neuništiv i koji je nemoguće izbrisati.

Nesumnjivo mogu zaključiti da je jedan od glavnih motiva autorici za pisanje ove zbirke bila ljubav, koja je vječna inspiracija pisaca i umjetnika od postanka svih slova i svih ljudskih potreba da u umjetnosti uvijek i iznova prozbore ono o čemu i u postmoderni umjetnost još uvijek rado govori, nikada ne uspijevajući iscrpiti sve njene mogućnosti. Upravo iz tog razloga čini se da, dok je svijeta i vijeka, umjetnost i pjesnici poput Zehre će govoriti i o ljubavi.

Dok iščitavamo ove pjesme, imamo osjećaj da ruku zavlačimo u davno zatvorenu seharu sjećanja i polahko iz nje izvlačimo dragocjenosti, sklonjene od zaborava, koje izmamljuju osmijehe na naša lica.

Prepustite se magičnom mirisu ove zbirke pjesama, da vas povede na nezaboravno putovanje koje nam je autorica priredila prilikom pisanja ove knjige.

Tekst je nastao kao dio projekta “Promocija književnika kroz digitalne medije” koji realizira UG “Intelekt”, uz finansijsku podršku Fondacije za izdavaštvo.