Dobrovoljno darivanje krvi

Prvi pokušaji transfuzijskog liječenja javljaju se još u 17. stoljeću, transfuzijama životinjske krvi, ali su tek u 20. stoljeću stvoreni preduslovi za uspješno transfuzijsko liječenje bolesnika homolognom ljudskom krvlju.

Darivanje krvi je izuzetno važno za spašavanje života i poboljšanje zdravlja zajednice. Krv je nezamjenjiv lijek povrijeđenim osobama, oboljelim od hematoloških i onkoloških oboljenja, oboljelim kojim je potrebna hirurška intervencija i sl. S obzirom da je krv nemoguće proizvoditi tehnološkim putem, dobrovoljni davaoci krvi su jedini izvor za dobivanje ovog lijeka. Svaki put kada neko daruje krv, pruža priliku za spašavanje života nekoga ko se suočava s ozbiljnim zdravstvenim izazovima.

Transfuzijska medicina je jedinstvena djelatnost koja objedinjuje nauku, tehnologiju, medicinu, javno zdravstvo i društvenu zajednicu u cjelini. Transfuzijsko liječenje zauzima sve značajniji segment u cjelokupnoj zdravstvenoj njezi za bolesnika. Kao posljedica boljeg odabira davatelja, uvođenja visoko osjetljivih testova u otkrivanju markera za krvlju prenosivih bolesti, razvoja dobre prerađivačke prakse, dobre laboratorijske prakse i sistema kvaliteta, krv je danas sigurnija nego ikad prije. Međutim, apsolutna sigurnost ne postoji i uz transfuziju su vezani rizici i nuspojave koji su posljedica bioloških karakteristika krvnih pripravaka, tehnoloških ograničenja, ljudskog faktora, radu aparata ili u pisanim uputama za rad. Danas su zahtjevi struke na uzimanju krvi znatno drugačiji nego prije desetak godina. Kvalitet i sigurnost transfuzijskog liječenja počivaju na dovoljnom broju sigurnih davatelja.

Ko sve može biti dobrovoljni davatelj krvi?

Darivalac krvi može biti svaka zdrava, odrasla osoba, starosti od 18-65 godina kod koje se ljekarskim pregledom, te provjerom nivoa hemoglobina, utvrdi da darivanje krvi neće ugroziti ni nju, niti osobu kojoj bi se ta krv primijenila. To znači da je potrebno da se zadovolje sljedeći kriteriji:

• da je osoba zdrava, dobrog općeg stanja
• teža od 50 kg
• hemoglobin mora biti iznad 135 g/L(Hct = 0.38) za muškarce, a  iznad 125 g/L(Hct = 0.4) za žene

Postupak darivanja krvi

Ljekar ovdje ima dvostruku zadaću: zaštititi zdravlje davatelja od mogućih posljedica uzimanja krvi i zaštititi bolesnika od prenosa zaraznih bolesti, ali i drugih rizika koje transfuzija nosi sa sobom. Preporučuje se da prije darivanja krvi osoba bude odmorna, da je prethodne noći dovoljno spavala, da je uzela lagani obrok i izvjesnu količinu tečnosti  Darivalac krvi ima obavezu da daruje krv koja je sigurna za transfuziju, ali je i dužnost ljekara da ga informiše o svemu što je potrebno znati da bi transfuzija njegove krvi bila neškodljiva, kao na primjer da je interval između davanja krvi tri mjeseca (12 sedmica) za muškarce, a 4 mjeseca (16 sedmica) za žene. S druge strane, davatelj ne smije zatajiti informacije koje se od njega traže jer od njegovih iskrenih odgovora zavisi i  sigurnost transfuzijskog liječenja, zbog čega se i ispunjava Upitnik za darivaoce krvi, koje darivaoci ispunjavaju nakon što daju svoje osnovne podatke.  Upitnik se sastoji od niza pitanja, te svojim potpisom darivalac potvrđuje da savjesno i sa punom odgovornošću stoji iza datih odgovora. Nakon toga slijedi određivanje hemoglobina  i krvne grupe kada medicinski tehničar/ka iz kapi krvi koju uzima iz vašeg prsta odredi nivo hemoglobina i krvnu grupu. Nakon određivanja hemoglobina slijedi ljekarski pregled – anamneza i mjerenje krvnog, te procjena da li možete darivati krv. Ukoliko možete, iskusni medicinski tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu, nakon čega slijedi jednostavni postupak koji traje 8 – 12 minuta, gdje se krv uzima u zatvoreni sterilni sistem plastičnih vrećica. Većina zdravih osoba dobro podnosi gubitak od 450 ml krvi, bez ikakvih štetnih posljedica.

Poslije darivanja slijedi kratkotrajan odmor, uz osvježenje i lagan obrok, a zavoj na pregibu lakta ne treba skidati sljedeća dva sata. Tog dana treba da se unosi tečnosti nešto više nego uobičajeno (za 3-4 čaše vode). Mogu se obavljati uobičajene aktivnosti.

Darivanje krvi je dobrovoljno, besplatno i anonimno!

Davatelj krvi nije samo osoba koja daruje krv na načelima dobrovoljnosti, solidarnosti, anonimnosti i besplatnosti,  on je i aktivan učesnik u liječenju bolesnika. Osim toga, darivanjem krvi možete uticati na poboljšanje općeg zdravlja zajednice. Redovno darivanje krvi pomaže održavanju dovoljnih zaliha krvi, čime se osigurava brza i efikasna reakcija u hitnim situacijama. Također, darivanje krvi ima i pozitivan utjecaj na davaoca, jer podstiče proizvodnju novih crvenih krvnih zrnaca, čime se poboljšava opće zdravstveno stanje organizma.

Izvori:

1. Crveni križ Federacije BIH
2. Zavod za transfuzijsku medicinu FBIH
3. Narodni zdravstveni list; ZZJZ Primorsko-goranske županije u saradnji sa hrvatskim ZZJZ Osječko-banjske županije i  ZZJZ Splitsko-dalmatinske županije; 2004.
4. Mayo Clinic – Blood tranfusion

Ovaj projekt je finansiran/sufinansiran sredstvima Vlade federacije Bosne i Hercegovine, u saradnji sa Federalnim ministarstvom zdravstva.